Europa u usporedbi: Tko kupuje, a tko unajmljuje??
|
Visoki postotak stanovnika s vlastitom nekretninom karakterističan je za većinu tranzicijskih zemalja, dok je u razvijenim europskim zemljama znatno veći broj stanovnika koji žive u unajmljenim stanovima.
Unutar Europske unije, najmanji broj stanovnika koji posjeduju vlastitu nekretninu zabilježen je u Švicarskoj gdje samo 47,9 posto stanovnika posjeduje vlasnički status te u Njemačkoj u kojoj manje od 50% stanovnika živi u vlastitoj nekretnini. U istočnoeuropskim zemljama nasuprot tome stanje izgleda sasvim drugačije, ovdje se češće stječu nekretnine. S obzirom na tako veliki postotak vlasničkog statusa, moglo bi se pomisliti da je život u tranzicijskim zemljama daleko kvalitetniji, međutim tranzicijske zemlje se ne mogu pohvaliti tako velikim postotkom kvalitete života. Diljem Europe dolazimo do različitih mišljenja po pitanju posjedovanja vlastitih nekretnina, no pravo je pitanje zašto Europljani po pitanju vlastitog stana/kuće razmišljaju tako različito?
Pogleda li se na istočnoeuropske zemlje, udio vlasnika nekretnina u Hrvatskoj, Mađarskoj ili Poljskoj je veći od 80 posto. Vodeći u europskoj usporedbi su Rumunji. U Rumunjskoj čak 96 posto stanovništva posjeduje vlastitu nekretninu. U Španjolskoj i Italiji je to barem oko 70 posto.
Hrvatska u zanosu vlasništva (čak 89,9 % stanovništva posjeduje vlastitu nekretninu1)
Zašto je Hrvatima toliko bitno posjedovati vlastitu nekretninu? Gotovo većina Hrvata posjeduje vlastitu nekretninu zato što je stajalište u Hrvatskoj kako je isplativije plaćati kredit nego najam jer dugoročno unajmljivanje nekretnine predstavlja značajan iznos mjesečnih izdataka. Kupnja vlastita 4 zida te naknadna ulaganja u održavanje, većini predstavlja najveću investiciju koju će ikada ostvariti u životu. Naravno, mit o vlastitoj nekrenini vuče korijene još iz davnih vremena, kada je država velikom broju radnika osiguravala besplatne nekretnine te se ta „opsjednutnost“ nekretninom nastavila i dan danas. Može se reći kako Hrvati vole biti vlasnici i vole imati plan B, odnosno sigurnost, za vrijeme kada se nađu u trećoj životnoj dobi. S obzirom na jako niske mirovine, teško je uopće zamisliti kako bi si Hrvati mogli priuštiti život u najmu. Iz tog razloga se sve više mladih ljudi odlučuje na kupnju vlastite nekretnine kako bi se barem na taj način osigurali za stare dane.
Bez obzira što posjedovanje vlastite nekretnine ima svojih prednosti, važno je napomenuti i one negativne strane. Vjerojatno Vam nije nikada palo na pamet povezati nezaposlenost u zemlji i vlasništvo nad nekretninom, no te dvije naizgled različite stvari se itekako mogu povezati. Vlasništvo nad nekretninom nenamjerno stvara probleme na tržištu rada u Hrvatskoj jer se ljudi nisu u tolikoj mjeri spremni seliti u potrazi za poslom budući da je proces prodaje nekretnine dugotrajan i skup. Isto tako pojedini ljudi koji u vlasništvu imaju nekretninu nisu spremni dugo putovati na posao te iz tog razloga neće ni prihvatiti takav posao ako im se ponudi, dok s druge strane stanovnici država poput Njemačke, Švicarske i njima sličnih vole svoju mobilnost i ne žele se ograničiti kupnjom vlastitih nekretnina te radije žive u unajmljenoj. Jednako je važno napomenuti da čak i oni koji su spremni pružiti priliku životu u unajmljenoj nekretnini nailaze na raznolike probleme na tom putu. Od prevelikih cijena najma, neprimjerenih zahtjeva od strane vlasnika nekretnine, sve težeg pronalaska odgovarajuće nekretnine, posebice u Dalmaciji tijekom turističke sezone i jako male zaštite u slučaju nenadanog povećanja stanarine ili otkaza uslijed osobnih potreba, što u razvijenim zemljama nije toliko uobičajeno jer su stanovnici koji se odluče za najam nekretnine bolje zaštićeni nego u Hrvatskoj.
Je li doista bolje kupiti nekretninu nego je unajmiti?
Najamnina se mnogima čini kao izgubljeni novac, koji jednostavno biva „oduzet“, a ako se mjesec za mjesec otplaćuje kredit za kuću, stvara se kapital u obliku vlastitoga doma. Ova argumentacija najprije zvuči logično, ali stvar nije toliko jednostavna. Najamnina se naime ne bi trebala uspoređivati s mjesečnom ratom kredita, nego s kamatama koje dospijevaju na naplatu. Udio amortizacije rate kredita, nasuprot tome, odgovara neto štednji najmoprimca, jer on ima mogućnost, da dio svog prihoda odvoji na stranu ili da ga investira na tržištu kapitala. Najamnina i neto štednja skupa dakle odgovaraju mjesečnoj rati kredita, odnosno kamati i amortizaciji. Vlasnik nekretnine također dodatno mora ukalkulirati troškove održavanja svoje nekretnine, koje inače preuzima najmodavac. Tek kada se svi ovi faktori uzmu u obzir, može se vršiti usporedba.
Naravno, vlasnik nekretnine se ne mora plašiti povećanja najamnine ili otkaza uslijed osobne potrebe. Međutim, investiranje u nekretninu također posjeduje izvjestan faktor rizika. Dok ulagatelj svoj rizik može rasporediti na različite oblike vrijednosnih papira, vlasnik nekretnine sve stavlja na jednu kartu – na nekretninu. Ukoliko cijene rastu kao do sada, ne treba brinuti. Međutim, za to ne postoji garancija.
Je li povoljnije kupiti ili unajmiti nekretninu ovisi o različitim faktorima. Ako trebate podršku ili financijski plan vezan za pitanja o nekretninama, možete se obratiti OVB financijskim stručnjacima – neovisno o tome u kojoj europskoj zemlji živite. Cijeli OVB tim Vam stoji na raspolaganju.
